< sve vesti
Atrofija retine povezana sa progresijom bolesti u multiploj sklerozi
25. maj 2020.
Poznato je da je atrofija peripapilarnog sloja nervnih vlakana mrežnjače (pRNFL) i sloja ganglionskih ćelija sa unutrašnjim pleksiformnim slojem (GCIP) merena optičkom koherentnom tomografijom (OCT) ubrzana čak i u odsustvu optičkog neuritisa koji se često javlja u multiploj sklerozi.
Promene u debljini unutrašnjeg i spoljašnjeg nuklearnog sloja retine su takođe opisane u multiploj sklerozi. Ipak, ove promene mogu biti izazovne za interpretaciju: dok je atrofija otkrivena kod 40% slučajeva nakon smrti, uvećanje debljine unutrašnjeg nuklearnog sloja je bilo povezano sa inflamatornom aktivnošću u multiploj sklerozi.
Razlika je verovatno rezultat patofiziološkog procesa u mrežnjači koji se dešava u različitim stadijumima toka multiple skleroze. Ipak, uzimajući u obzir da većina studija koja poredi merenja mrežnjače između podtipova multiple skleroze uključuje mali broj onih sa progresivnom multiplom sklerozom, potrebno je bolje razumevanje ovih podataka.
Kako bi bolje istražili uticaj starosti i progresije kod multiple skleroze na promene u debljini mrežnjače, Elias S. Sotirchos i saradnici, ispitivali su podatke 364 pacijenta sa multiplom sklerozom, uključujući 178 sa relapsno-remitentnom i 186 sa progresivnom formom i poredili ih sa podacima 66 zdravih pojedinaca kontrolne grupe.
Srednja starost u kontrolnoj grupi je bila 35.9 godina, dok su pacijenti sa relapsno-remitentnom (41.4 godine), primarno progresivnom (53.3 godine) i sekundarno progresivnom multiplom sklerozom (51 godina) bili stariji.
Srednji EDSS skor kod pacijenata sa primarno i sekundarno progresivnom multiplom sklerozom je bio 2.0, odnosno 5.5.
Pacijenti sa akutnim optičkim neuritisom, sa istorijom hirurgije ili povrede oka, dijabetesom, nekontrolisanom hipertenzijom, glaukomom ili drugim oftalmološkim poremećajima u poslednjih 6 meseci su bili isključeni iz istraživanja. Prosečno praćenje je bilo 3.6 godina, a rezultati pokazuju da je stepen atrofije kod osoba starije dobi, sporiji kod pacijenata sa multiplom sklerozom ako posmatramo sloj nervnih vlakana mrežnjače (pRNFL) u poređenju sa kontrolnom grupom, dok je atrofija sloja ganglionskih ćelija sa unutrašnjim pleksiformnim slojem (GCIP) ubrzana u kontrolnoj grupi, ali ne i u grupi sa multiplom sklerozom.
Brža atrofija kod progresivne multiple skleroze
Stope atrofije oba parametra bile su nezavisno povezane sa progresijom u multiploj sklerozi: pacijenti kod kojih je bolest prešla u progresivni tok imali su ubrzanu atrofiju pRNFL i GCP u poređenju sa pacijentima sa relapsno-remitentnom multiplom sklerozom.
Nezavisno od starosti, u poređenju sa kontrolnom grupom, osobe sa progresivnom multiplom sklerozom su imale značajno veću atrofiju spoljašnjeg i unutrašnjeg nuklearnog sloja. Ove promene odgovaraju 38% bržoj atrofiji unutrašnjeg nuklearnog sloja i 80% bržoj atrofiji spoljašnjeg nuklearnog sloja kod progresivne multiple skleroze u poređenju sa zdravim dobrovoljcima srednje starosne dobi.
Stope atrofije mrežnjače nisu se razlikovale po polu bez obzira na to da li osoba ima multiplu sklerozu ili ne. Obzirom na to da je ubrzana atrofija unutrašnjeg i spoljašnjeg nuklearnog sloja primećena samo kod pacijenata sa progresivnom multiplom sklerozom u odnosu na kontrolnu grupu, čini se da je ona specifična za progresivnu multiplu sklerozu i da predstavlja skrivenu neurodegeneraciju koja se dešava u ovom stadijumu.
Istraživači su zaključili da je progresivna multipla skleroza udružena sa ubrzanom atrofijom unutrašnjeg i spoljašnjeg sloja mrežnjače, nezavisno od godina i kliničkih karakteristika. Naveli su da je ovo saznanje koje će imati bitan uticaj na potencijalnu upotrebu merenja atrofije mrežnjače u kliničkim studijama za progresivnu multiplu sklerozu kao i u praćenju pacijenata u kliničkoj praksi.