Olfaktorni prag kao prediktor odgovora na terapiju kod relapsne multiple skleroze
Rano predviđanje odgovora na terapiju kod multiple skleroze (MS) i dalje predstavlja jedan od najvećih izazova u lečenju MS pacijenata. (1) Dodatni izazov predstavlja definisanje odgovora na terapiju u relapsnoj formi bolesti što zahteva sveobuhvatan pristup i detaljnu procenu različitih aspekata. (2) Koncept “odsustvo aktivnosti bolesti” (NEDA / eng. no evidence of disease activity) koristi se u multiploj sklerozi kao mera za procenu odgovora na terapiju, i zasniva se na odsustvu relapse, progresije onesposobljenosti i aktivnosti na magnetnoj rezonanci (MRI). (1)
Definisanje odgovora na DMT terapije u relapsnoj multiploj sklerozi (RMS) ostaje izazov i zahteva integraciju različitih parametara, uključujući relapse, progresiju fizičke onesposobljenosti i aktivnosti magnetne rezonance (MRI). Međutim, svi ovi markeri progresije imaju značajna ograničenja i njihovo određivanje oduzima vreme i resurse. Dakle, postoji hitna potreba za biomarkerima koji omogućavaju pouzdanu i laku procenu uticaja terapijskih intervencija, koja bi mogla ukazivati ne samo na odsustvo znakova aktivnosti bolesti već i na pozitivne promene. (2)
Zbog navedenih ograničenja, sve češće se razmatraju precizniji biomarkeri koji treba da omoguće procenu individualnog odgovora na terapiju i kvantitativno predstave promene inflamatornih i/ili neurodegenerativnih procesa u MS. (2,3)
Jedan od takvih biomarkera je i olfaktorni prag, kod kojeg se uočavaju reverzibilne promene tokom akutnih relapsa i koji se vraća u prvobitno stanje u periodima kliničke stabilnosti. (2,3)
Olfaktorni prag (OT) je noviji kandidat biomarkera koji ukazuje na kratkoročnu inflamatornu aktivnost u multiploj sklerozi. Olfaktorni prag je prolazno oštećen tokom akutnih relapsa i prolazi u fazama kliničke stabilnosti; međutim, to nije povezano sa parametrima neuroaksonalne degeneracije kao što su atrofija mozga ili istanjenje slojeva retine. (2,3)
Kod pacijenata sa MS, olfaktorna disfunkcija je u direktnoj vezi sa brojem i aktivnošću plakova u frontalnom i temporalnom režnju i manifestuje se karakterističnom hiposmijom sa povećanim olfaktornim pragom u ranim inflamatornim fazama bolesti i poremećajem identifikacije mirisa kako bolest napreduje. (4,5)
Olfaktorni prag predstavlja marker kratkoročne inflamatorne relapsne aktivnosti i nije u vezi sa poznatim parametrima neuroaksonalne degeneracije. Sa druge strane, preostala dva elementa olfaktorne funkcije, identifikacija i neosetljivost na pojedine mirise, su markeri neurodegeneracije i uglavnom su nezavisni od relapsne aktivnosti. (4) Pored toga, olfaktorni prag ima dodatnu prednost da je najosetljiviji od navedenih potencijalnih biomarkera. (5)
Pretpostavka je da pacijenti sa boljim olfaktornim pragom i kod kojih se olfaktorni prag poboljšava sa početkom terapije imaju manju verovatnoću od pojave relapsa, što može da ukazuje na to da je bolji olfaktorni prag u vezi sa smanjenjem inflamacije koje se javlja već nakon 3 meseca od početka primene terapije. Ukoliko se ova pretpostavka dokaže, to bi imalo veliki prognostički i prediktivni značaj i uticalo bi na promenu dosadašnje prakse praćenja bolesti - od dokumentovanja odsustva simptoma ka aktivnom kvantifikovanju pozitivnih promena usled primene terapije. (2)
Olfaktorni prag je potencijalno značajan i sa praktičnog aspekta, s obzirom da je testiranje jednostavno i jeftino, traje 10 minuta i dobro se podnosi od strane pacijenata. (2)
U budućoj kliničkoj praksi, testiranje olfaktornog praga bi moglo da se sprovodi na samom početku primene terapije, nakon 3 meseca i da se ponavlja jednom godišnje. Praćenje promene (poboljšanje ili pogoršanje) olfaktornog praga, može potencijalno da ukaže na potrebu za detaljnim praćenjem bolesti ili eventualnom promenom terapije. (2)
I pored toga što olfaktorni prag može biti koristan i jednostavan biomarker za procenu toka bolesti i odgovora na terapiju, potrebna su dodatna istraživanja olfaktorne funkcije, uključujući MRI i biomarkere neurodegeneracije, kako bi se dodatno razjasnila patofiziologija bolesti i prognostički značaj. (2,4)
Reference
1. Hegen H, Bsteh G, Berger T. 'No evidence of disease activity' - is it an appropriate surrogate in multiple sclerosis? Eur J Neurol. 2018; 25(9): 1107–e101
2. Bsteh G. et all. Olfactory threshold predicts treatment response in relapsing multiple sclerosis. Mult Scler. 2022.12:13524585221079744.
3. Lutterotti A. et al. Olfactory threshold is impaired in early, active multiple sclerosis. Mult Scler. 2011;17(8):964-9.
4. Bsteh G. et al. Smelling multiple sclerosis: Different qualities of olfactory function reflect either inflammatory activity or neurodegeneration. Mult Scler. 2020. 26(1) 57–68.
5. Bsteh G. et al. Change of olfactory function as a marker of inflammatory activity and disability progression in MS. Mult Scler. 2019.25(2) 267–274.