< sve vesti
Biomarkeri iz krvi u multiploj sklerozi: mogu li NfL i GFAP otkriti ono što klinička slika i MR još ne pokazuju?
21. septembar 2026.
Multipla skleroza (MS) je kompleksna bolest u kojoj akutna fokalna inflamatorna aktivnost i postepena progresija onesposobljenosti mogu postojati istovremeno, uključujući i rane faze bolesti.(1) Kliničko praćenje zasnovano na relapsima i standardnim merama onesposobljenosti, zajedno sa konvencionalnim MR pokazateljima aktivnosti bolesti, ne obuhvata u potpunosti sve patološke procese povezane sa progresijom MS.(1,2)
U tom kontekstu, biomarkeri koji se mogu određivati iz krvi sve više se istražuju kao dopuna kliničkoj i MR proceni, sa ciljem da pruže informacije o različitim komponentama biologije bolesti i omoguće preciznije praćenje njenog toka i odgovora na terapiju.(3,4) Razvoj ultrasenzitivnih metoda omogućio je merenje veoma niskih koncentracija proteina poreklom iz centralnog nervnog sistema u perifernoj krvi, čime je njihovo longitudinalno praćenje postalo znatno dostupnije.(4)
Među najviše istraživanim krvnim biomarkerima u MS su laki lanac neurofilamenta (neurofilament light chain – NfL) i glijalni fibrilarni kiseli protein (glial fibrillary acidic protein – GFAP).(3,4) NfL je marker neuroaksonskog oštećenja, a njegove povišene koncentracije povezane su sa akutnom inflamatornom aktivnošću, relapsima i pojavom novih MR lezija.(3,5) Nasuprot tome, GFAP je protein poreklom pretežno iz astrocita i predstavlja marker astroglijalne aktivacije i oštećenja, a sve više podataka povezuje njegove povišene koncentracije sa progresivnim oblicima MS i progresijom nezavisnom od relapsa (PIRA).(3,4)
Astrociti nisu samo potporne ćelije centralnog nervnog sistema.^3,4 Oni učestvuju u održavanju krvno-moždane barijere i homeostaze, metaboličkoj podršci neuronima, odgovoru na oštećenje i regulaciji inflamacije.(3,4) Hronična astroglijalna aktivacija i astroglioza deo su kompleksnih patoloških procesa koji prate progresiju MS.(1,3,4)
Zbog toga se poslednjih godina postavlja važno pitanje: može li koncentracija GFAP u krvi pomoći u identifikovanju pacijenata kod kojih se odvijaju procesi povezani sa progresijom bolesti, čak i kada nema relapsa? (3,6–9) Sve veći broj longitudinalnih studija ukazuje da bi odgovor mogao biti potvrdan.(6–9)
GFAP i PIRA – sve konzistentniji signal
U studiji Benkert i saradnika, objavljenoj u Annals of Neurology, praćene su 362 osobe sa MS koje su započele terapiju usmerenu na depleciju B ćelija, uz ukupno 1.480 analiziranih uzoraka. Za određivanje starosno prilagođenih GFAP z-score vrednosti korišćeni su normativni podaci više od 2.800 kontrolnih ispitanika.(6)
Rezultati su pokazali da su pacijenti sa povišenim sGFAP godinu dana nakon započinjanja terapije imali značajno veći rizik od buduće PIRA. (6) Povišen sGFAP, definisan kao z-score >1, bio je povezan sa 80% većim rizikom od PIRA (HR 1,80; 95% CI 1,17–2,78), dok povišen sNfL u istom kombinovanom modelu nije dostigao statističku značajnost.(6)
Još jedan važan nalaz bio je da su vrednosti sGFAP tokom praćenja bile više kod pacijenata koji su doživeli PIRA nego kod onih koji su ostali stabilni.(6)
Autori su zaključili da sGFAP i sNfL verovatno odražavaju različite aspekte biologije progresije MS, pružajući osnovu za njihovo kombinovano praćenje kod pacijenata koji započinju terapiju usmerenu na depleciju B ćelija.(6)
Ovi rezultati posebno su značajni jer ukazuju da odsustvo relapsa i kontrola fokalne inflamatorne aktivnosti ne moraju nužno značiti i potpuno odsustvo bioloških procesa povezanih sa progresijom bolesti.(1,3,6)
GFAP i NfL mogu odražavati različite komponente aktivnosti bolesti
Dodatnu potvrdu komplementarne uloge ova dva biomarkera pruža studija Maleska Maceski i saradnika, objavljena u časopisu Brain.(7) Autori su analizirali serumske vrednosti GFAP i NfL kod pacijenata sa MS lečenih fingolimodom, koristeći starosno prilagođene z-score vrednosti zasnovane na podacima više od 4.000 zdravih kontrolnih ispitanika.(7)
Rezultati su pokazali jasno različite obrasce povezanosti dva biomarkera sa kliničkim ishodima: povišene vrednosti GFAP bile su povezane sa većim rizikom od progresije nezavisne od relapsa (PIRA), dok su povišene vrednosti NfL predviđale pojavu relapsa.(7) Povišen sGFAP z-score (>0,75) bio je povezan sa 64% većim rizikom od PIRA (HR 1,64; 95% CI 1,16–2,32), dok povišen sNfL nije pokazao takvu povezanost. Nasuprot tome, povišen sNfL bio je povezan sa većim rizikom od relapsa (HR 1,58; 95% CI 1,13–2,23), dok sGFAP nije bio prediktor relapsa.(7) Vrednosti sGFAP ostale su više kod pacijenata koji su kasnije imali PIRA događaje, dok takva povezanost nije zabeležena za sNfL.(7)
Ovi nalazi dodatno podržavaju koncept da GFAP i NfL nisu međusobno zamenljivi biomarkeri, već mogu odražavati različite komponente biologije MS – GFAP pre svega astroglijalne procese povezane sa progresijom, a NfL neuroaksonsko oštećenje povezano sa inflamatornom aktivnošću. (3,6,7)
Može li GFAP pomoći da prepoznamo pacijenta koji će progredirati?
Sličan signal dobijen je i u velikoj longitudinalnoj kohorti Brigham Multiple Sclerosis Center-a.(8)
Madill i saradnici pratili su 741 pacijenta tokom medijane od 10 godina i ispitivali da li početne vrednosti sGFAP mogu predvideti PIRA, buduću potrebu za pomagalom pri hodu i konverziju u sekundarno progresivnu MS.(8)
Tokom praćenja, PIRA je zabeležena kod približno polovine pacijenata (50,5%), dok je 18,6% razvilo potrebu za pomagalom pri hodu. Među pacijentima bez progresivne bolesti na početku praćenja, 15,9% je razvilo SPMS. Više vrednosti sGFAP bile su povezane sa PIRA, budućom potrebom za pomagalom pri hodu i konverzijom u SPMS u univarijantnim analizama. Kod pacijenata mlađih od 50 godina, GFAP je i nakon prilagođavanja za druge faktore ostao prediktivan za PIRA i buduću potrebu za pomagalom pri hodu.(8)
Ovakvi rezultati dodatno podržavaju potencijal GFAP kao biomarkera koji može pružiti prognostičku informaciju o budućoj akumulaciji onesposobljenosti.(8)
Novi JAMA Neurology podaci: od prognoze ka praćenju odgovora na terapiju
Najnovija studija Einsiedler i saradnika, objavljena u JAMA Neurology u avgustu 2026. godine, dodatno proširuje ovu priču.(9)
Analizirane su dve velike i nezavisne real-world kohorte – Swiss Multiple Sclerosis Cohort (SMSC) i EPIC – koje su zajedno obuhvatile 2.329 osoba sa MS i 18.629 longitudinalnih merenja NfL i GFAP.(9)
Rezultati su ponovo pokazali različite obrasce ova dva biomarkera: visok NfL bio je povezan sa rizikom od relapsa tokom naredne godine, dok je visok GFAP bio povezan sa dugoročnim rizikom od PIRA.(9)
Povišen GFAP (z-score >1) bio je povezan sa približno 40% većim rizikom od kratkoročne PIRA, a rezultat je nezavisno potvrđen u obe kohorte.(9)
Međutim, možda najzanimljiviji nalaz odnosi se na dinamiku GFAP tokom terapije.
Kod pacijenata iz Swiss MS Cohort, svako godišnje smanjenje GFAP z-score za jednu jedinicu tokom prve dve godine terapije bilo je povezano sa 54% manjim rizikom od kasnije PIRA tokom terapije fingolimodom i 67% manjim rizikom tokom terapije usmerene na depleciju B ćelija.(9)
Ovaj rezultat pomera koncept GFAP korak dalje – od potencijalnog prognostičkog biomarkera ka biomarkeru koji bi jednog dana mogao doprineti i longitudinalnom praćenju biološkog odgovora na terapiju.(3,9)
NfL i GFAP – dva biomarkera, dve komplementarne informacije
Dosadašnji podaci zato sugerišu da pitanje možda nije „NfL ili GFAP?“, već „šta možemo saznati kada ih posmatramo zajedno?“ (3,6,7,9)
NfL pruža informaciju o neuroaksonskom oštećenju i snažno reaguje na fokalnu inflamatornu aktivnost bolesti, dok GFAP odražava astroglijalnu biologiju i pokazuje sve konzistentniju povezanost sa PIRA i progresijom onesposobljenosti. (3,5–9)
Takva komplementarnost mogla bi biti posebno značajna u eri visokoefikasnih terapija, kada je kod velikog broja pacijenata moguće postići dobru kontrolu relapsa i MR aktivnosti, dok progresija nezavisna od relapsa ostaje jedan od ključnih terapijskih izazova. (1,3,6)
Kombinovanje kliničkih parametara, MR nalaza, sNfL i sGFAP u budućnosti bi zato moglo omogućiti potpuniju procenu individualne biologije bolesti – od fokalne inflamacije i neuroaksonskog oštećenja do procesa povezanih sa progresijom. (3,6,7,9)
Reference:
1. Scalfari A, Traboulsee A, Oh J, et al. Smouldering-Associated Worsening in Multiple Sclerosis: An International Consensus Statement on Definition, Biology, Clinical Implications, and Future Directions. Ann Neurol. 2024;96(5):826–845. doi:10.1002/ana.27034.
2. Comi G, Dalla Costa G, Stankoff B, et al. Assessing disease progression and treatment response in progressive multiple sclerosis. Nat Rev Neurol. 2024;20(10):573–586. doi:10.1038/s41582-024-01006-1.
3. Chitnis T, Magliozzi R, Abdelhak A, Kuhle J, Leppert D, Bielekova B. Blood and CSF biomarkers for multiple sclerosis: emerging clinical applications. Lancet Neurol. 2025;24(12):1066–1078. doi:10.1016/S1474-4422(25)00249-2.
4. Anandan S, Maciak K, Breinbauer R, Mostafavi S, Kvistad CE, Torkildsen O, Myhr KM. Brain-derived blood biomarkers in multiple sclerosis—current trends and beyond. Front Immunol. 2025;16:1569503. doi:10.3389/fimmu.2025.1569503.
5. Freedman MS, Gnanapavan S, Booth RA, et al. Guidance for use of neurofilament light chain as a cerebrospinal fluid and blood biomarker in multiple sclerosis management. eBioMedicine. 2024;101:104970. doi:10.1016/j.ebiom.2024.104970.
6. Benkert P, Maleska Maceski A, Schaedelin S, et al. Serum Glial Fibrillary Acidic Protein and Neurofilament Light Chain Levels Reflect Different Mechanisms of Disease Progression under B-Cell Depleting Treatment in Multiple Sclerosis. Ann Neurol. 2025;97(1):104–115. doi:10.1002/ana.27096.
7. Maleska Maceski A, Benkert P, Einsiedler M, et al. GFAP and NfL as predictors of disease progression and relapse activity in fingolimod-treated multiple sclerosis. Brain. 2026;149(7):2295–2307. doi:10.1093/brain/awaf433.
8. Madill E, Healy BC, Molazadeh N, et al. Serum glial fibrillary acidic protein predicts disease progression in multiple sclerosis. Ann Clin Transl Neurol. 2024;11(10):2719–2730. doi:10.1002/acn3.52187.
9. Einsiedler M, Sandgren S, Schaedelin S, et al. Serum Glial Fibrillary Acidic Protein Dynamics, Disease Progression, and Therapy Response in Multiple Sclerosis. JAMA Neurol. Published online August 3, 2026. doi:10.1001/jamaneurol.2026.2500.